“Gradska groblja” traže povećanje cena sahrane za 25 odsto, dok će održavanje grobnih mesta poskupeti za čitavih 100 procenata.
Možda nije za šalu, ali je nemoguće ne setiti se stihova niške grupe “Umreti je glupo, jer je jako skupo…”.
I dok je Neša Galija smišljajući pesmu možda samo želeo da bude duhovit, rukovodstvo JKP “Gradska groblja”, izgleda ne zna za šalu.
Zahtev koji je upućen Gradskom veću odnosi se na izmenu cenovnika usluga ovog preduzeća koji će se primenjivati od 1. februara. Po njemu, sve usluge koje su u direktnoj vezi sa sahranjivanjem, od same sahrane i prevoza posmrtnih ostataka, do ekshumacije, biće skuplje za 25 odsto.
Primera radi,“sahrana na grobu za odrasle” do sada je koštala 7.137 dinara, a od sledećeg meseca koštaće za 2.000 više, odnosno 9.146 dinara.
Usluge održavanja, recimo jednog grobnog mesta na period od godinu dana, poskupeće sa 542 na 1.084 dinara, tj. za 100 odsto.
Zvanično obrazloženje koje prati zahtev, kao i obično, rukovodstvu “Gradskih grobalja” sasvim je opravdano i logično, a šta o tome građani misle, odavno ih niko i ne pita.
Tek, radi informisanosti, ono glasi:
- Fiskalnom strategijom koja je važila za 2013. godinu, s projekcijama za 2014. i 2015, Vlada RS je u projekciji osnovnih makroekonomskih indikatora projektovala porast potrošackih cena na godišnjem nivou za 5,5 procenata. Međutim, stalnim povećanjem cena ulaznih inputa (goriva, struja i dr.), a ograničavanjem porasta cena komunalnih usluga (u prethodnim godinama), ove cene su toliko deplasirane da se i dalje zadržavaju na nivou socijalnih kategorija. Korekcija cena je neophodna kako bi se nastavilo sa nesmetanim pružanjem komunalnih usluga i proizvoda, na jednom zadovoljavajućem nivou, a da se istovremeno popravi i održi likvidnost preduzeća koje obavlja delatnost od opšteg interesa.
Dodatno opravdanje pronađeno je u statistici i činjenici da se (srećom – prim. aut) potreba za pogrebnim uslugama ne javlja češće od 15 godina i da zbog toga ovaj trošak, kako oni smatraju, ne utiče bitno na životni standard građana, te da se one nikako ne mogu porediti sa uslugama koje smo prinuđeni da plaćamo svakog meseca.
Tako, na kraju, trebalo bi da se bez reči i pogovora, praktično sažalimo na JKP “Gradska groblja” i ne pravimo pitanje koliko to košta. Stvarno nema smisla da sahranjivanje bude socijalna kategorija, jer ono očigledno ima ulogu da popravi likvidnost preduzeća.
Sve u svemu, rekli bi američki advokati u filmovima – No further questions! – odnosno, u slobodnom prevodu, nema potrebe išta dodavati.