Pogledom unazad se okrećemo prošlosti i analizom rezultata sagledavamo postignuto. Retrospekcijom, uočavamo kvalitet proteklih vremena na iskustvima istorijske distance. Dužina vremenskog perioda koji sagledavamo uslovljava uočavanje većih promena u sistemima shvatanja sveta. Duže vremenske periode karakterišu vidljivije promene, koje najočitije sagledvamo kroz nauku i umetnost. Promene u nauci potvrđuju egzaktni dokazi i napredak u meterijalnom svetu, a umetnost sadrži duhovnu dimenziju; kreativnost, imaginaciju i prekogniciju. Nauka i umetnost na taj način postižu ravnotežu i daju punu sadržajnost životu.


















